Dobre ograde čine dobre susjede - reakcija vlade na cyber kriminal i razvoj tehnologije i interneta

Uvod

Neki od vas vjerojatno znaju da kao hobi objavljujem knjige u prijevodu s istočnoeuropskih jezika na engleski i nizozemski - http://www.glagoslav.com. Jedna od mojih nedavnih publikacija je knjiga koju je napisao ugledni ruski odvjetnik Anatoly Kucherena, koji je u Rusiji vodio slučaj Snowdena. Autor je napisao knjigu zasnovanu na istinitoj priči svog klijenta Edwarda Snowdena - Vrijeme hobotnice, koja je postala osnova za scenarij nedavno objavljenog holivudskog filma "Snowden" redatelja Olivera Stonea uglednog američkog filmskog redatelja.

Edward Snowden postao je nadaleko poznat po tome što je zviždač puštao u javnost veliku količinu povjerljivih informacija o „špijunskim aktivnostima“ CIA-e, NSA-e i GCHQ-a. Film između ostalog prikazuje upotrebu programa 'PRISM', putem kojeg je NSA mogla presresti telekomunikacije u velikoj mjeri i bez prethodnog, pojedinačnog sudskog odobrenja. Mnogi će ljudi vidjeti te aktivnosti koliko su udaljeni i opisivati ​​ih kao prikaz američkih scena. Pravna stvarnost u kojoj živimo pokazuje suprotno. Ono što mnogi ne znaju jest da se slične situacije događaju češće nego što mislite. Čak i u Nizozemskoj. Naime, 20. prosinca 2016. nizozemski Zastupnički dom donio je prilično osjetljivi zakon o privatnosti "Computercriminaliteit III" ("Cybercrime III").

Računarski kriminalitetit

Predlog zakona Computercriminaliteit III, koji još mora usvojiti nizozemski Senat i za koji se mnogi već mole za njegov neuspjeh, trebao bi istražnim službenicima (policiji, Kraljevskom zapovjedništvu i čak posebnim istražnim tijelima kao što je FIOD) dati mogućnost da istražiti (tj. kopirati, promatrati, presresti i učiniti nedostupne informacije o) „automatiziranim operacijama“ ili „računalnim uređajima“ (za laika: uređaji poput računala i mobitela) kako bi se otkrio ozbiljan zločin. Prema vladi, pokazalo se da je potrebno istražnim službenicima omogućiti da - neovlašteno špijuniraju svoje građane jer su moderna vremena uzrokovala da zločin postane teško sljediv zbog sve veće digitalne anonimnosti i šifriranja podataka. Objašnjeni memorandum objavljen u vezi s nacrtom zakona, koji je teško čitljiv spis od 114 stranica, opisao je pet ciljeva na temelju kojih se mogu koristiti istražne ovlasti:

  • Uspostavljanje i bilježenje određenih detalja računalnog uređaja ili korisnika, kao što su identitet ili lokacija: konkretnije, to znači da istražni službenici mogu potajno pristupiti računalima, usmjerivačima i mobilnim telefonima kako bi dobili informacije poput IP adrese ili IMEI broja.
  • Snimanje podataka pohranjenih u računalnom uređaju: istražni službenici mogu zabilježiti podatke koji su potrebni kako bi se utvrdila istina i riješio ozbiljan zločin. Može se pomisliti na snimanje slika dječje pornografije i detalje o prijavi za zatvorene zajednice.
  • Čini nepristupačne podatke: postat će moguće učiniti podaci kojima je zločin počinjen nepristupačnim kako bi se zaustavio zločin ili spriječili budući zločini. Prema obrazloženju, na taj bi način trebalo postati moguće boriti se protiv botneta.
  • Izvršenje naloga za presretanje i snimanje (povjerljivih) komunikacija: pod određenim uvjetima postat će moguće presretanje i snimanje (povjerljivih) podataka sa ili bez suradnje pružatelja komunikacijske usluge.
  • Izvršenje naloga za sustavnim promatranjem: istražitelji će dobiti sposobnost utvrđivanja lokacije i praćenja kretanja osumnjičenog, moguće daljinskom instaliranjem posebnog softvera na računalni uređaj.

Osobe koje vjeruju da se te moći mogu upotrijebiti samo u slučaju cyber-kriminala bit će razočarane. Istražne ovlasti kao što su spomenute u prvom i posljednja dva tačka metaka, kako je gore opisano, mogu se primijeniti u slučaju zločina za koja je dopušteno privremeno privođenje, što se svodi na zločine za koje zakon predviđa minimalnu kaznu od 4 godine. Istražne ovlasti povezane s drugim i trećim ciljem mogu se upotrijebiti samo u slučaju zločina za koja je zakonom propisana minimalna kazna od 8 godina. Pored toga, općenita naredba u vijeću može ukazivati ​​na zločin, koji je počinjen korištenjem automatizirane radnje od koje je od očite društvene važnosti da je zločin završen i da se počinitelji procesuiraju. Srećom, prodor automatiziranih operacija može se odobriti samo u slučaju da osumnjičeni koristi uređaj.

Pravni aspekti

Kako je put do pakla popločen dobrim namjerama, pravilan nadzor nikad nije suvišno. Istražne ovlasti koje su odobrene prijedlogom zakona mogu se vršiti tajno, ali zahtjev za primjenom takvog instrumenta može podnijeti samo tužitelj. Potrebna je prethodna autorizacija nadzornog suca, a „Centrale Toetsingscomcomee“ Ureda javnog tužitelja ocjenjuje namjeravanu uporabu instrumenta. Uz to, kao što je već spomenuto, postoji opće ograničenje primjene ovlasti na zločine s minimalnom kaznom od 4 ili 8 godina. U svakom slučaju, moraju se ispuniti zahtjevi proporcionalnosti i supsidijarnosti, kao i materijalni i proceduralni zahtjevi.

Ostale novosti

Sada se raspravlja o najznačajnijem aspektu prijedloga zakona Computercriminaliteit III. Primijetio sam, međutim, da većina medija, u svom kriku nevolje, zaboravlja raspraviti o dvije dodatno važne teme zakona. Prvi je da će prijedlog zakona također uvesti mogućnost korištenja 'mamaca mamaca' kako bi se pronašlo 'mladoženje'. Groomers se mogu vidjeti kao digitalna verzija dječaka zaljubljenih; digitalno pretražujući seksualni kontakt s maloljetnicima. Nadalje, postat će lakše procesuirati primatelje ukradenih podataka i lažne prodavače koji se suzdržavaju od isporuke dobara ili usluga putem interneta.

Prigovor na račun Computercriminaliteit III

Predloženi zakon potencijalno pruža veliku invaziju na privatnost nizozemskih građana. Opseg zakona je beskrajno širok. Mogu se sjetiti mnogih prigovora, čiji izbor uključuje činjenicu da kada se pogleda ograničenje na djela s minimalnom kaznom od 4 godine, odmah se pretpostavlja da to vjerojatno predstavlja razumnu granicu i da će uvijek uključivati ​​djela koja su neoprostivo teška. Međutim, osoba koja namjerno sklopi drugi brak i odbije obavijestiti suprotnu stranu, već može biti osuđena na 6 godina. Uz to, može se dogoditi da se osumnjičeni na kraju ispostavi da je nevin. Tada nisu detaljno pregledani ne samo njegovi detalji, već su vjerojatno i detalji drugih koji nisu imali nikakve veze s zločinom koji na kraju nije počinjen. Uostalom, računala i telefoni "par excellence" koriste se za kontaktiranje prijatelja, obitelji, poslodavaca i bezbroj drugih. Osim toga, upitno je imaju li osobe odgovorne za odobravanje i nadzor zahtjeva na temelju prijedloga zakona dovoljno stručnog znanja za pravilno ocjenjivanje zahtjeva. Ipak, takvo se zakonodavstvo u današnje vrijeme gotovo čini nužnim zlom. Gotovo svi su se jednom morali suočiti s internetskim prijevarama i napetosti imaju tendenciju porasta kad je neko kupio lažnu kartu za koncert putem internetske tržnice. Štoviše, nitko se ne bi nadao da će njegovo dijete tijekom svakodnevnog pregledavanja doći u kontakt s iffy likom. Ostaje pitanje hoće li put uputiti račun Computercriminaliteit III sa svojim širokim mogućnostima.

Zaključak

Čini se da je račun Computercriminaliteit III postao pomalo nužno zlo. Predlog zakona pruža istražnim tijelima veliku razinu moći da dobiju pristup računalnim djelima osumnjičenih. Za razliku od slučaja u vezi s Snowden-ovim aferom, zakon pruža znatno veće mjere zaštite. Međutim, i dalje je upitno jesu li ove zaštitne mjere dovoljne da se izbjegne nerazmjerno upadanje u privatnost nizozemskih građana i u najgorem slučaju da se spriječi afera "Snowden 2.0".

Udio