Proteklih tjedana o klimatskom sporazumu tema je koja se mnogo raspravlja. Međutim, za većinu ljudi nije jasno što točno znači sporazum o klimi. Sve je počelo Pariškim klimatskim sporazumom. Ovo je sporazum između gotovo svih zemalja svijeta o zaustavljanju klimatskih promjena i ograničavanju globalnog zagrijavanja. Ovaj sporazum stupa na snagu 2020. Da bi se postigli ciljevi iz Pariškog klimatskog sporazuma, određeni sporazumi moraju se sklopiti u Nizozemskoj. Ti će se sporazumi bilježiti u Nizozemskom klimatskom sporazumu. Glavna svrha Nizozemskog klimatskog sporazuma je emitirati gotovo pedeset posto manje stakleničkih plinova u Nizozemsku do 2030. nego što smo ih ispuštali 1990. Posebna pažnja bit će posvećena smanjenju emisije CO2. U realizaciju klimatskog sporazuma uključene su različite strane. To se odnosi, na primjer, na vladina tijela, sindikate i ekološke organizacije. Ove su stranke podijeljene u različitim sektorskim tablicama, naime u području električne energije, urbaniziranog okoliša, industrije, poljoprivrede i korištenja zemljišta i mobilnosti.
Sporazum Pariz Klima
Kako bi se postigli ciljevi proistekli iz Pariškog klimatskog sporazuma, moraju se poduzeti određene mjere. Jasno je da će takve mjere dovesti do troškova. Princip je da prijelaz na manju emisiju CO2 mora ostati izvediv i pristupačan svima. Troškovi moraju biti raspoređeni na pravičan način kako bi se održala podrška za mjere koje treba poduzeti. Svaka sektorska tablica dobila je zadatak uštedjeti nekoliko tona CO2. Na kraju bi to trebalo dovesti do nacionalnog sporazuma o klimi. U ovom trenutku je sastavljen privremeni klimatski sporazum. Međutim, nijedna strana koja je uključena u pregovore trenutno je spremna potpisati ovaj sporazum. Između ostalog, brojne organizacije za zaštitu okoliša i nizozemska FNV ne slažu se s sporazumima utvrđenim u privremenom klimatskom sporazumu. Ovo se nezadovoljstvo uglavnom odnosi na prijedloge iz industrijskog tablice. Prema gore spomenutim organizacijama, poslovni sektor bi se trebao ozbiljnije suočiti s problemima, svakako zato što je sektor industrije odgovoran za veliki dio emisije stakleničkih plinova. Obični građanin bi se u ovom trenutku suočio više s troškovima i posljedicama nego što bi ih industrija imala. Organizacije koje odbiju potpisivanje stoga se ne slažu s predloženim mjerama. Ako se privremeni sporazum ne promijeni, neće sve organizacije staviti svoj potpis na konačni sporazum. Nadalje, predložene mjere iz privremenog klimatskog sporazuma još uvijek moraju biti izračunate, a nizozemski Senat i nizozemski Predstavnički dom još uvijek se moraju složiti s predloženim sporazumom. Stoga je jasno da dugotrajni pregovori o klimatskom sporazumu još nisu doveli do zadovoljavajućeg rezultata i da bi moglo proći još neko vrijeme prije nego što se postigne definitivni klimatski sporazum.