Ako planirate prenijeti tvrtku na nekoga drugoga ili preuzeti tuđu tvrtku, možete se zapitati odnosi li se to preuzimanje i na osoblje. Ovisno o razlogu zbog kojeg je poduzeće preuzeto i kako se provodi preuzimanje, to može, ali ne mora biti poželjno. Primjerice, preuzima li dio tvrtke tvrtka koja ima malo iskustva s takvim poslovnim aktivnostima? U tom slučaju može biti u redu preuzeti specijalizirane zaposlenike i omogućiti im da nastave sa svojim uobičajenim aktivnostima. S druge strane, postoji li spajanje dviju sličnih tvrtki radi uštede troškova? Tada su određeni zaposlenici možda manje poželjni, jer su neka radna mjesta već popunjena, a mogu se ostvariti i znatne uštede na troškovima rada. Hoće li zaposlenici biti preuzeti, ovisi o primjenjivosti propisa o 'prijenosu poduzeća'. U ovom članku objašnjavamo kada je to slučaj i koje su posljedice.
Kada postoji prijenos obveze?
Kada dođe do prijenosa obveze, slijedi odjeljak 7: 662 nizozemskog građanskog zakonika. Ovaj odjeljak navodi da mora postojati prijenos kao rezultat sporazuma, spajanja ili podjele ekonomske jedinice koja zadržava svoje identitet. Gospodarska jedinica je „skupina organiziranih resursa posvećenih obavljanju ekonomske aktivnosti, bez obzira je li ta djelatnost središnja ili pomoćna“. Budući da se preuzimanja u praksi izvode na najrazličitije načine, ova zakonska definicija ne nudi jasne smjernice. Njegovo tumačenje stoga snažno ovisi o okolnostima slučaja.
Suci su općenito prilično široki u tumačenju prijenosa obveze jer naš pravni sustav pridaje veliku važnost zaštiti zaposlenika. Na temelju postojeće sudske prakse, stoga se može zaključiti da je posljednja fraza „gospodarski subjekt koji zadržava svoj identitet“ najvažnija. To se obično odnosi na trajno preuzimanje dijela tvrtke i pripadajuće imovine, trgovačkih imena, uprave i, naravno, osoblja. Ako se radi samo o pojedinačnom aspektu, obično nema prijenosa obveze, osim ako je taj aspekt odlučujući za identitet poduzetnika.
Ukratko, obično postoji prijenos poduzeća čim preuzimanje uključuje cjelovit dio poduzeća s ciljem obavljanja gospodarske djelatnosti, koju također karakterizira vlastiti identitet koji se zadržava nakon preuzimanja. Stoga, prijenos (dijela a) posla s privremenim karakterom uskoro predstavlja prijenos poduzeća. Slučaj u kojem izričito ne postoji prijenos poduzeća jest spajanje dionica. U takvom slučaju zaposlenici ostaju u službi iste tvrtke jer dolazi samo do promjene identiteta dioničara.
Posljedice prijenosa poduzeća
Ako postoji prijenos poduzeća, u principu se svo osoblje koje čini dio gospodarske djelatnosti premješta pod uvjetima ugovora o radu i kolektivnog ugovora na snazi s prethodnim poslodavcem. Stoga nije potrebno sklapati novi ugovor o radu. To vrijedi i ako stranke nisu upoznate s primjenom prijenosa poduzeća i za zaposlenike za koje primatelj nije bio upoznat u trenutku preuzimanja. Novi poslodavac ne smije otpuštati zaposlenike zbog prijenosa poduzeća. Također, prethodni poslodavac još je godinu dana odgovoran uz novog poslodavca za ispunjavanje obveza iz ugovora o radu nastalih prije prijenosa poduzetnika.
Svi se uvjeti zaposlenja ne prenose na novog poslodavca. Iznimka je mirovinski sustav. To znači da poslodavac može primijeniti isti mirovinski sustav na nove zaposlenike kao i na svoje sadašnje zaposlenike ako se to prijavi na vrijeme za premještaj. Te se posljedice odnose na sve zaposlenike kod kojih je tvrtka koja vrši prijenos u službi u trenutku prijenosa. To se također odnosi na zaposlenike koji nisu sposobni za posao, bolesni su ili imaju privremeni ugovor. Ako zaposlenik ne želi premjestiti posao s poduzećem, može izričito izjaviti da želi otkazati ugovor o radu. Moguće je pregovarati o uvjetima zapošljavanja nakon prijenosa tvrtke. Međutim, stari uvjeti zaposlenja moraju se prvo prenijeti na novog poslodavca prije nego što je to moguće.
Ovaj članak opisuje da se zakonska definicija prijenosa poduzeća u praksi ispunjava vrlo brzo i da to ima velike posljedice u vezi s obvezama prema zaposlenicima poduzeća. Prijenos poduzeća je naime slučaj kada gospodarsku jedinicu poduzeća neko drugo preuzme na privremeno razdoblje, čime se čuva identitet djelatnosti. Kao rezultat propisa o prijenosu poduzeća, osoba koja preuzima mora zaposliti zaposlenike (dijela) prenesenog poduzeća pod uvjetima zaposlenja koji su se na njih već primjenjivali. Novi poslodavac stoga ne smije otpuštati zaposlenike zbog prijenosa poduzeća. Želite li znati više o prijenosu obveze i primjenjuje li se ovo pravilo u vašim specifičnim okolnostima? Tada se obratite Law & More. Naši su odvjetnici specijalizirani za korporacijsko pravo i radno pravo i sa zadovoljstvom će vam pomoći!