Razumijevanje nizozemskog sporazuma o klimi i njegovih ciljeva
Posljednjih tjedana klimatski sporazum je tema o kojoj se puno raspravlja. Međutim, mnogima nije jasno što sporazum o klimi točno podrazumijeva. Sve je počelo Pariškim klimatskim sporazumom. Ovo je sporazum između gotovo svih zemalja svijeta kako bi se zaustavile klimatske promjene i ograničilo globalno zagrijavanje. Ovaj sporazum stupa na snagu 2020. godine. Kako bi se postigli ciljevi iz Pariškog klimatskog sporazuma, potrebno je sklopiti određene ugovore u Nizozemskoj. Ovi sporazumi bit će zabilježeni u nizozemskom sporazumu o klimi.
Glavna svrha nizozemskog klimatskog sporazuma je da se do 2030. u Nizozemskoj emitira gotovo pedeset posto manje stakleničkih plinova nego što smo ih emitirali 1990. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju emisije CO2. U realizaciju klimatskog sporazuma uključene su različite strane. To se, primjerice, odnosi na državna tijela, sindikate i ekološke organizacije. Te su stranke podijeljene po različitim sektorskim tablicama, naime električna energija, urbanizirani okoliš, industrija, poljoprivreda te korištenje zemljišta i mobilnost.
Sporazum Pariz Klima
Kako bi se postigli ciljevi koji proizlaze iz Pariškog sporazuma o klimi, potrebno je poduzeti određene mjere. Jasno je da će takve mjere koštati. Načelo je da prijelaz na manje emisije CO2 mora ostati izvediv i pristupačan svima. Troškovi moraju biti raspodijeljeni na pravičan način kako bi se održala potpora za mjere koje treba poduzeti. Svaka sektorska tablica dobila je zadatak uštedjeti određeni broj tona CO2.
Na kraju bi to trebalo dovesti do nacionalnog klimatskog sporazuma. U ovom trenutku izrađen je privremeni klimatski sporazum. Međutim, nisu sve strane koje su bile uključene u pregovore trenutno voljne potpisati ovaj sporazum. Između ostalih, niz ekoloških organizacija i Nizozemac FNV se ne slaže sa sporazumima utvrđenim u privremenom klimatskom sporazumu. Ovo nezadovoljstvo uglavnom se odnosi na prijedloge iz sektorske tablice industrije.
Poslovni sektor bi se, smatraju spomenute organizacije, trebao oštrije uhvatiti u koštac s problemima, svakako jer je industrijski sektor odgovoran za veliki udio emisije stakleničkih plinova. U ovom bi se trenutku obični građani više suočili s troškovima i posljedicama nego industrija. Organizacije koje odbijaju potpisati stoga se ne slažu s predloženim mjerama. Ako se privremeni sporazum ne promijeni, neće sve organizacije staviti svoj potpis na konačni sporazum.
Štoviše, predložene mjere iz privremenog sporazuma o klimi tek treba izračunati, a nizozemski Senat i nizozemski Zastupnički dom tek se moraju usuglasiti oko predloženog sporazuma. Jasno je dakle da su dugotrajni pregovori koji se tiču klime sporazum još nisu doveli do zadovoljavajućeg rezultata i da bi još moglo proći neko vrijeme prije nego što se postigne konačni klimatski sporazum.